Teorija Pet elemenata (Wu Xing)

Aleksandar Filipović

Uz teoriju Jin-Janga, teorija Pet elemenata pruža osnov za objašnjenje fizioloških funkcija kod ljudi. Razvijena iz proučavanja raznih prirodnih procesa, pojava i funkcija, ova teorija svrstava materiju u pet kategorija: Drvo (Mu), Vatra (Huo), Zemlja (Tu), Metal (Jin) i Voda (Shui). Ovi simboli u kineskoj medicini služe za objašnjenje rada pojedinih organa i njihovih međusobnih odnosa, poput generisanja (podsticanja) i suzbijanja (kontrolisanja).

Svaki od pet elemenata ima svoje karakteristike. Drvo raste i cveta slobodno, poput stabla. Vatra teži ka gore, odnosno ima uzlazni karakter koji može uticati na funkcije organa u gornjem delu tela. Zemlja podstiče rast i hrani životne procese, nalik zemljištu koje hrani biljke. Metal ima silaznu i bistreću prirodu, što se ogleda kroz širenje i skupljanje, slično radu pluća pri razmeni vazduha. Voda, s druge strane, vlaži, hladi i teče nadole, što je povezano sa funkcijom bubrega i filtriranjem krvi.

Funkcije organa mogu se opisati preko njima srodnih elemenata. Na primer, energija jetre (Gan Qi) ima uzlaznu prirodu i može uticati na rad mozga, koji se nalazi u višem delu tela. Energija srca (Xin Qi) donosi toplotu i obezbeđuje snabdevanje organa krvlju, dopuštajući transport molekula goriva za proizvodnju energije. Energija slezine (Pi Qi) zadužena je za varenje i transport hranljivih materija. Energija pluća (Fei Qi) ima silaznu prirodu i deluje zajedno sa organima u donjem delu tela. Energija bubrega (Shen Qi) reguliše cirkulaciju vode i telesnih tečnosti, što je povezano sa funkcijom bubrega.

Kao što je za izgradnju nečega potrebno više materijala, tako se i među elementima mogu uočiti bliski odnosi. Na primer, Voda podstiče rast Drveta, ali istovremeno gasi Vatru. Stoga odnos između elemenata može biti podsticajan („za“) ili ograničavajući („protiv“), što u okviru teorije Pet elemenata označavamo kao „generisanje“ (Sheng) ili „suzbijanje“ (Ke).

Ravnoteža između generisanja i suzbijanja ključna je za normalno odvijanje promena unutar Pet elemenata. Svaki element pod uticajem je ostala četiri na različite načine – kroz podsticanje ili suzbijanje, ali i kroz potčinjavanje (Cheng) i protiv-suzbijanje (Wu). Na taj način pet elemenata uspostavlja složenu ravnotežu kako u prirodi, tako i u našem organizmu.

U procesu generisanja, jedan element podstiče, pomaže ili rađa drugi – što možemo posmatrati kao odnos „majke i deteta“. Kod suzbijanja, jedan element kontroliše ili obuzdava drugi. Ovi odnosi imaju funkcionalni značaj.

Bez generisanja ne bi bilo ni rasta ni razvoja. S druge strane, bez suzbijanja razvoj i promene ne bi bili usklađeni i uravnoteženi. Potčinjavanje se dešava kada jedan element dominira nad drugim putem suzbijanja, naročito ako je taj drugi element slab. Protiv-suzbijanje je stanje u kome slabiji element pokušava da kontroliše jačeg, što predstavlja obrnut odnos od uobičajenog suzbijanja.

U slučaju bolesti, teorija Pet elemenata – a naročito odnosi potčinjavanja i protiv-suzbijanja – može objasniti patološke uticaje među unutrašnjim organima. Tako, na primer, jetra može preneti bolest na slezinu putem potčinjavanja Drveta Zemlji. S druge strane, oslabljena slezina može uticati na jetru kroz protiv-suzbijanje Zemlje prema Drvetu.

Teorija Pet elemenata jedan je od osnovnih principa po kojem terapeut donosi odluke u kliničkoj praksi – bilo da je reč o dijagnozi bolesti, njenom šírenju ili uticajima. Teorije Jin-Janga i Pet elemenata često se koriste zajedno u objašnjenju prirodnih pojava. Dok se Jin-Jang odnosi na dinamičke promene koje određuju događaje, Pet elemenata odgovara različitim aspektima prirodnog sveta i ljudskog tela.