Eminentni ruski pesnik Sergej Zavjalov

POEZIJA SERGEJA ZAVJALOVA


Eminentni ruski pesnik Sergej Zavjalov, predstavnik poslednje generacije peterburških samizdatskih pesnika, posetio je Beograd i tom prilikom održao prezentaciju svoje knjige Melika. Knjigu je na srpski jezik prevela Mirjana Petrović-Filipović, a izdala ju je izdavačka kuća  Povelja  u saradnji sa ruskom fondacijom Prohorov. Prezentacija knjige Melika  i predstavljanje Sergeja Zavjalova održano je u Kulturnom centru Beograda, dok je ceo događaj organizovao i producirao Kombinat u saradnji sa KCB.


Sergej Zavjalov je rođen 1958. godine u gradu Puškin, Lenjingradska oblast, SSSR. Diplomirao je na Odeljenju klasičnih jezika na Filološkom fakultetu Lenjingradskog državnog univerziteta. Od 1970. do 2004. godine živeo je i radio u Lenjingradu, 2004. se preselio u Finsku, a nakon nekoliko godina u Švajcarsku, gde i danas živi i radi.

Stvaralaštvo Sergeja Zavjalova predstavlja jedan od nezaobilaznih književnih opusa u savremenoj ruskoj književnosti. Sergej Zavjalov počeo je da stvara početkom osamdesetih godina, a prve cikluse pesama objavio je u samizdatu 1985. godine. Od januara 1986. godine član je Kluba-81(savez pisaca Lenjingrada kao alternativa zvaničnom sovjetskom Savezu pisaca), a od 1987. godine i deo njegovog odbora. Godine 1994. objavio je svoju prvu zbirku pesama Ode i epode. Zatim sledi zbirka  Melika  iz 1998. godine i  Melika  iz 2003. godine, te zbirke  Govori  iz 2010. godine i  Sovjetske kantate  iz 2015. godine, te  Pesme i poeme 1993 – 2017  iz 2018. godine. Neprestano objavljuje u svim najznačajnijim časopisima i almanasima. Štampa kritičke članke i eseje o poeziji. Dva puta bio u najužem izboru za nagradu Andrej  Beli u nominaciji za poeziju da bi 2015. godine postao laureat ove najprestižnije ruske nagrade za književnost u kategoriji poezija. Takođe je bio i član žirija nagrade Andrej Beli. Nagrađen je i prestižnom italijanskom nagradom za književnost  «  Il Ceppo internazionale Piero Bigongiari  » (Pistoia, Italia, 2016). Član je ruskog i finskog PEN-centra. Do danas je objavio šest knjiga poezije i veliki broj kritičkih eseja, članaka, predavanja. Prevođen na mnoge jezike, pa je tako objavio zbirke poezije na engleskom, finskom, švedskom, italijanskom i estonskom. Na srpskom jeziku su njegovi stihovi objavljeni u sledećim časopisima:  Književni list № 90/91, 2010  ; Mostovi № 147, 2010  ;  Povelja  № 2, 2010  ; Gradina № 42/43, 2011  ;  Agon  # 10 (2010).

Delove sa prezentacije knjige Melika  koje čita autor u originalu i glumica Tamara Krcunović u prevodu Mirjane Petrović-Filipović, možete čuti na sledećoj adresi:  https://www.youtube.com/watch?v=wS-QbEq2OC4&t=4s

O knjizi Melika  govori i sam autor u intervjuu koji je pesnik dao Dragani Kovačević za 2 program Radio Beograda RTS:

http://www.rts.rs/page/radio/ci/story/28/radio-beograd-2/3645152/citac.html

Događaj je ispratila i Politika:


MELIKA

KNJIGA PRVA
1984 – 1990

1.  SVE ODREĐENIJE ⁄
Isto

(1984 – 1985)

Blagovesti

Okret tramvajskih šina
svetiljke odraz u koži kabanice
pacovski miris svečane
zapamti to telo moje i sa njim odstupi

telo moje moj grubi sustanar koga ja
mrzim sa svim njegovim ciljem i bolom
i sa tim šljaštilom što se sa ovim
daleko rimuje

Sačuvala sam u sećanju slađani strah ne pred njim
i još sam sačuvala plod u svojoj utrobi
izliveno seme je besplodno ali sam čula
krila su tukla i tukla o vazduh

* * *

O vetre finski što opet si kod mene upao
(i krzno ne može da skrije lupanje srca)
Miris proleća miris prorastanja i gnjileži
stih u sporednim u svečanim
gde žar poklonjen radijatora

Ne drhti tako dočekaćemo i mi
i večernjeg blistaja toplih smetova
i dozivajućeg na čašu vina
Leglo snežnog rova

i tu noć i opet finsku kada
mladice u impreatorskom parku mom
nežno treperenje nimfi
i tvoje pozna se disanje

* * *

Prepoznatljiv
sluh moj je treperavo-suv
svaki šuštaj u žilici tvojoj
i osetljivost ploti moje u očekivanju jesenjem
neusklađujnost
zvezde u avgustu su tako visoke
tako bezbrojne
i besana pisma tebi
ne prekidaj tako je lako prekinuti tu tananu nit
mog bojažljivog retka (pisma)

* * *

probudi moju reč
o kuglice zakotrljana po mastiljavoj niti retka
unakažena
pljeskom njegovih uzvika
od njih je u mrazu ove strahotne pijane zime
ostala samo para
disanja
od trenutnog osmeha

I dušu
kao prebijen dečkić rida
sakriti se
da ne vidi niko

O kako je gorka ta težina mojih odežda
stepenici puta mog teški su
i krik da li iz sna da li iz sećanja
zvonko skače po njima

Ništa ne reći

Oslobodi umiri
taj operski kliktaj u mozgu
o kuglice metalna
u modroj tečnosti mastila

1. Knjiga uništenja
(1985 -1986)

* * *

Ja

jesenje
iščekivanje kiša suvi listopad
tvrdi asfalt i pljusak noćni kanala
propast sveta čuješ ga samo ti ne hvataj
njegov zamorni ritam

osmeh
i maskara na podbulim kapcima
prljava vojnička roba
dečkići pripaljuju i glasno se smeju
imaju ruke radnika

više ne slušaj sebe
budi sa njima
u svetu
gde je sve dobro

II

Jeseni ove bez vetra jedva da osetiš
dodir nevidljive ploti
uloviti u njemu je teško u poludahu
u izdisanju ovom
sa tvojom izmišljenom domovinom tek primetan znak
znak da su te prihvatili kao svog

III

Nađi svoju otadžbinu
osluškuj osećanja svoje artikulacije
zagledaj se u pretvarača u ogledalu
napipaj izgovor na kome
sam sa sobom u dijalog da stupiš
Proveri jel ` siguran kamen na putu
što vodi kući