Kultura tela
Osnovni koncepti Tradicionalne Kineske Medicine
Aleksandar Filipović
U nekoliko sledećih članaka pokušaćemo da damo pregled osnovnih koncepata Tradicionalne Kineske Medicine, onako kako je shvataju praktičari u Kini. Danas je Tradicionalna Kineska Medicina neraskidivo vezana sa modernom Zapadnom medicinskom praksom i umnogome se praktikuje komplementarno sa njom. To pokazuje da ta dva sistema, od kojih je jedan holistički i posmatra čoveka u njegovom totalitetu, a drugi redukcionistički i teži da izoluje i jasno odredi simptome, nisu u sukobu i da se mogu bez konflikta nadopunjavati i potpomagati.
Počećemo sa izlaganjem osnovnih koncepata Tradicionalne Kineske Medicine (TKM). Predstavićemo prvih šest osnovnih koncepata: Teorija Jina i Janga, Teorija Pet elemenata, Ći, Krv, Meridijani i Teorija Zang-Fu. U daljim člancima ćemo nadopuniti sve pomenute koncepte sa više detalja i praktičnih primera.

Teorija Jina i Janga
Materija ima suprotstavljene aspekte Jina i Janga. Ovi entiteti se međusobno kontrolišu i inhibiraju, što rezultira stanjem dinamičke ravnoteže u telu. Ako je ova dinamička ravnoteža poremećena, jedna komponenta može postati prekomerna i izazvati ozbiljne probleme. Prema teoriji tradicionalne kineske medicine, interakcija Jina i Janga u telu generiše Ći koji podržava životne aktivnosti. Disharmonija Jina i Janga može uzrokovati fiziološku disfunkciju, a zatim i bolesti. Vraćanje ravnoteže Jina i Janga, a time i normalnog protoka Ći-a, neophodno je za povratak i održavanje zdravog stanja.
Teorija Pet elemenata (Wu Xing)
Ova teorija deli materiju u jednu od pet kategorija koje simbolički predstavljaju Drvo (Mu), Vatra (Huo), Zemlja (Tu), Metal (Jin) i Voda (Shui). Ovo su uobičajeni materijali u svakodnevnom životu. Svrstavanje materije u istu kategoriju služi za naglašavanje zajedničkih svojstava unutar grupe i međusobnih odnosa između grupa. Baš kao što je za izgradnju ili postizanje nečega potrebna kombinacija više vrsta materijala, može se uočiti bliži odnos između određenih elemenata. Na primer, Voda podržava rast Drveta, ali gasi Vatru. Odnos između bilo koja dva elementa može se okarakterisati kao generisanje (proizvođenje) ili suzbijanje (kontrola) određenog elementa. Svaki element je pod uticajem ostala četiri na neki način, bilo kao generisanje i suzbijanje. Na taj način, svih pet elemenata uspostavlja složen obrazac za održavanje stabilne telesne sredine. Dok se Jin-Jang odnosi na dinamičke promene u telu, pet elemenata odgovara različitim aspektima tela. Oni deluju zajednički i imaju svoje unutrašnje redoslede i modele interakcije. Dinamičke interakcije među organima prema teoriji Pet elemenata pokreće Ći. Fenomen da je život evoluirao u određenom vremenskom okviru i da je obdaren karakteristikama koje se mogu pripisati odgovarajućem elementu, povezan je sa cikličnim protokom Ći-a u obrascu Pet elemenata unutar tela.

Ći (Energija)
Drevni Kinezi su verovali da je Ći najosnovniji entitet koji čini svet. Smatrali su da sve u univerzumu proizilazi iz kretanja i promene Ći-a. U kineskoj medicini, Ći se posmatra kao energija koja teče kroz telo i koja je odgovorna za ishranu i održavanje organa i tkiva, kao i za obezbeđivanje “goriva” za metaboličke funkcije tela. Ći putuje energetskim putanjama zvanim “meridijani” (jing luo). Mreža meridijana ne samo da služi kao sredstvo za isporuku Ći-a svim tkivima i organima, već i kao komunikaciona mreža između pojedinačnih organa. Kada nastane poremećaj Ći-a jednog organa, on utiče na funkcionisanje drugih organa remeteći meridijansku mrežu kao celinu. Ovo čini osnovu “holističnosti” u kineskoj medicini.
Krv (Xue)
Krv, koja hrani sve delove tela, potpomognuta je Ći-jem. Krv se formira od nutritivnog Ći-a (Ying Qi), koji se stvara hranom, putem delovanja para – Slezina-Želudac (Pi-Wei). U kineskoj medicini, esencija bubrega (Shen Jing) takođe igra važnu ulogu u stvaranju krvi. Da bi krv nesmetano tekla duž krvnih sudova, mora je pokretati Ći iz pluća (Fei Qi), skladištiti je i oslobađati iz jetre (Gan) po potrebi, i zadržavati u krvnim sudovima delovanjem slezine (Pi). Na taj način, svi visceralni organi učestvuju u formiranju i funkcionisanju krvi, što pokazuje njenu primarnu važnost u održavanju života.
Meridijani (Jing Luo)
Teorija meridijana opisuje funkcionalne međuodnose između različitih organa u telu. Teorija pruža važan konceptualni osnov za dijagnozu i lečenje bolesti. Meridijani povezuju različite organe i stoga omogućavaju komunikaciju između različitih delova tela, olakšavaju protok Ći-a i krvi i brane telo od invazije mikroorganizama. Invazivni mikroorganizmi mogu se kretati od spoljašnje površine do unutrašnjih regiona tela preko linija meridijana. Mreža meridijana takođe omogućava da se poremećaj prenese sa jednog organa na drugi.

Teorija Zang-Fu opisuje kako se funkcionalni status različitih organa može manifestovati kao spoljašnji znaci i simptomi. Zang-Fu organi i esencijalni elementi – Vitalna esencija (Jing), Ći, Duh (Shen), Krv (Xue) i Telesni fluidi (Jin Ye), čine telo i vitalnost. Opisani su strukturni i funkcionalni odnosi između spoljašnjih organa i unutrašnjih organa.
